Ministar Božinović podnio izvještaj Saboru: Sigurnost za muškarca – člana HDZ-a je garantirana, za ženu ovisi o dobu dana, stranim radnicima je oduzeta, a protiv ljudi na granicama pretvara se u oružje.
“Ono što uvodno mogu reći je […] da je policija zabilježila po cijelom nizu svojih poslova najbolje statističke podatke otkad se statistika vodi u Ministarstvu unutarnjih poslova, a to se odnosi na sve one aktivnosti i sva ona područja za koje je odgovorna hrvatska policija”, objavljuje potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pri početku predstavljanja Izvješća o radu policije u 2023. godini u četvrtak 16. listopada, pred Hrvatskim saborom. Koeficijent razriješenosti kaznenih djela u 2023. deset je posto viši nego 2015., smanjen je broj prijavljenih djela u sferi korupcije, Hrvatska je policija stekla regionalnu reputaciju u borbi protiv organiziranog kriminala, sva su ubojstva 2023. razriješena, jačaju se programi zaštite djece i obitelji.
Iako se s nekoliko strana političkog spektra potežu različita pitanja, od nedostataka kažnjavanja u prometu do porasta maloljetničkog nasilja, tri se problema ističu kao simptomi sustavnih tendencija čija je odgovarajuća sistematska obrada izostala u izvješću. Rodno uvjetovano nasilje, zločini iz mržnje, te policijska brutalnost na granicama u Hrvatskoj nisu nove teme, ali doživljavaju porast u istom periodu u kojem je ova evidencija vođena.
Uzmimo rodno uvjetovano nasilje, konkretno femicide kao njegov najtragičniji ishod. U svibnju ove godine Zaklada Solidarna utvrđuje da su u Hrvatskoj 2024. devedeset posto femicida izvršili muškarci, partneri žrtava, dok je ta brojka međunarodno tri puta niža. Femicid je u Hrvatskoj tek ove godine prepoznat kao zasebno kazneno djelo, a iz civilnog sektora redovno upozoravaju da ga se još uvijek ne zna prepoznati niti da se dostatno sankcionira nasilje koje mu prethodi. Bitno je na umu držati ovaj kontekst pri vrednovanju Božinovićevog odgovora na replike zastupnica Boške Ban Vlahek i Jasenke Auguštan-Pentek (obje SDP). Suočen s činjenicama da mnoge žrtve koje prijavljuju obiteljsko nasilje nisu adekvatno zaštićene, da su preventivne mjere manjkave i da su brojke prijava obiteljskog nasilja u strmom usponu, Božinović se brani time da je do porasta nasilja došlo normalizacijom njegova prijavljivanja, a ostatak problema predbacuje drugim institucijama. Premda su ova obrazloženja nezaobilazna u razumijevanju rodno uvjetovanog nasilja, također na perfidan način štite djelovanje policije od bilo kakve efektivne kritike. Policija je tako koncipirana tek zadnja karika u lancu koji dovodi do femicida, stoga ni ne može puno toga napraviti. Ostaje im samo slegnuti ramenima.
“Statistike često zanemaruju ponavljajuće oblike nasilja i činjenicu da su mnoge žrtve bile ostavljene bez zaštite. Osim toga, ne uzimaju u obzir ni kulturne i društvene čimbenike koji potiču ili omogućuju ovakvo nasilje. Kao rezultat toga, izvješća nude fragmentiranu i nepotpunu sliku, koja može dovesti u zabludu i umanjiti ozbiljnost ovog problema”, pojašnjava Auguštan-Pentek u razgovoru za H-Alter. Ona nam u nekoliko navrata naglašava da je nužno sagledati širu sliku te odgovornim držati sve nadležne institucije, uključujući sudove, centre za socijalnu skrb i Državno odvjetništvo. Nemoguće se drugačije temeljito razračunati s problemom, ali nadodaje: “MUP tu nosi veliku odgovornost, jer svaki izostanak adekvatne reakcije može imati tragične posljedice. Ako policijski službenici ne reagiraju odmah i ne pruže potrebnu podršku žrtvama, šalje se opasna poruka da sustav nije sposoban zaštititi one kojima je pomoć najpotrebnija. Smatram da u izvještaju nedostaje ključno poglavlje koje bi obuhvatilo mjere koje je MUP poduzeo u borbi protiv ovog problema. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti edukaciji i specijalizaciji policijskih službenika i službenica za prepoznavanje znakova rodno uvjetovanog nasilja, jer bi to omogućilo praćenje rezultata i učinkovitosti provedenih mjera.”
Auguštan-Pentek također navodi pozitivne pomake poput otvaranja skloništa, strožu penalizaciju počinitelja te uvrštavanja femicida u kazneni zakon, ali smatra da problem još uvijek nije politički prioritet. Da se ovo itekako tiče MUP-a jasno je iz odgovora koji Božinović nije pružao na repliku Anke Mrak Taritaš (GLAS).
“Kao što ste i sami vidjeli i čuli, na moje pitanje o unutarnjoj istrazi u slučaju ubojstva djevojke u Osijeku, ministar je vješto izbjegao bilo kakav konkretan odgovor. Ono što znamo je da je osječko-baranjska policija to ubojstvo pokušala prikazati kao nesretan slučaj, a tek na intervenciju državnog odvjetništva je optužba prekvalificirana u teško ubojstvo”, odgovara nam Mrak Taritaš, govoreći da će Božinoviću postaviti i pismeno pitanje na temu ubojstva Mihaele Berak od strane policijskog službenika Marka Smažila, počinjenog u rujnu 2023.
U svojih se petnaest minuta govora u ime Kluba zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a Mrak Taritaš također osvrnula na postupanje prema stranim radnicima. Tvrdi da, umjesto pokušaja integriranja radnika bez kojih ne možemo opstati, Hrvatska ignorira problem šaljući time krivu sliku. Zločinima iz mržnje iuzvješće MUP-a posvećuje tek kratku crticu, unatoč tome što su porasli za 66,7 posto, čime demonstrira da sigurnost manjina nije procijenjena kao dovoljno relevantna pojava.
“Svakako nedostaju detaljni izvještaji o nasilju nad stranim radnicima. Barem jednom tjedno imamo negdje u medijima vijest o tome da je neki strani radnik pretučen, skoro pretučen, oduzeta mu je neka osobna stvar… Nažalost, znamo da je to samo zato što su druge boje kože. To su zločini iz mržnje i kao takve ih treba i tretirati”, naznačuje nam Mrak Taritaš na upit, a sličan odgovor dobivamo i od zastupnice Draženke Polović (Možemo!) koja poziva da se u budućim izvještajima zločini iz mržnje brojčano i sadržajno dodatno elaboriraju.
Međutim, obiteljsko nasilje i zločini iz mržnje u izvješću su barem spomenuti, za razliku od zločina koji sustavno i bez reperkusija svakodnevno vrši sama policija. Ovo nije iznenađujuće s obzirom na to da su žene i strani radnici, iako manje jednaki građani Hrvatske od drugih, još uvijek pravni subjekti. Potpuno obespravljeni ljudi nalaze se izvan sistema gdje je sili “zakona” dopušteno da ih ugnjetava pokazujući pravo lice sigurnosti Europe. U uvodnom govoru Božinović nije zapodjenuo temu ilegalnih migracija usprkos tome što je na samom početku govora ulazak u Schengen izdvojio kao najveću promjenu 2023. Božinovićev stav o granicama dobivamo tek u kratkom, ali fascinantnom odgovoru na repliku Josipa Jurčevića, gdje Hrvatsku pozicionira kao svojevrsnu avangardu nehumanog ophođenja s ljudima u pokretu.
“Kad vidite što se događa danas u EU, kad države po prvi puta počinju govoriti da bi ukinule pravo na davanje azila, kad Europska komisija po prvi puta kaže da treba jače investirati u vanjske granice, da treba deportirati one koji ne udovoljavaju visoke… ne znam ni ja kakve kriterije za međunarodnom zaštitom… to je ono što smo mi cijelo vrijeme radili”.
Držeći po strani potpunu odsutnost osnova ljudskosti u ovakvom iskazu, eksplicitno je priznanje da oduvijek ukidamo pravo na azil te arbitrarno deportiramo ljude upitno i iz pravne perspektive. U publikaciji nevladine organizacije No Name Kitchen, objavljenoj 10. listopada, rezultati istraživanja na temelju svjedočanstava i fotografija jasno pokazuju da hrvatska policija ljudima u pokretu sustavno pali imovinu, uključujući i putovnice koje su potrebne za pristup sustavu azila. Ne mora se ni dotaknuti optužba o seksualnom zlostavljanju i mučenju kako bi se ustvrdilo da je riječ o eklatantnom kršenju međunarodnog prava, a Božinovićeva je tvrdnja, tek par dana nakon što Guardian o ovome izvješćuje, tragikomična. S jedne su strane takve optužbe toliko nebitne da ne zaslužuju biti ni ovlaš spomenute u izvješću o radu, s druge strane neka uđe u zapisnik da smo prvi ljudima uzimali pravo na azil.
“Treba reći da posao policije na vanjskoj granici EU-a nije lak, vrlo je zahtjevan i osjetljiv, ali bi takve optužbe trebalo uvijek temeljito ispitati, to je i nama i EU itekako u interesu, a ne uvijek promptno izdavati priopćenja u kojima se sve optužbe automatski odbacuju. I u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu M.H. i drugi protiv Hrvatske utvrđeno je da nije provedena učinkovita istraga navoda o neprimjerenom postupanju prema jednoj migrantskoj obitelji”, pojašnjava nam Mrak Taritaš. To će sve reći da su u izvješću policije najbolje statistike povoljne samo za neke, a o Drugima ne treba ni razmišljati.
Moglo bi se još naširoko pisati o svim propustima i manipulacijama MUP-ovog rada 2023., no dovoljno je vidjeti kakav je odnos prema najugroženijima u društvu da se zamijeti disonanca između bajnih statistika i realne slike društva. Kumulativno stvaraju dojam MUP-a kojem političke kalkulacije uzimaju primat nad dobrobiti građana, samim time ukazujući na četvrti problem – povjerenje. Naime, u saborskoj je raspravi učestalija od svih navedenih tema, osim možda prometa, bio slučaj Nakaza. Podsjetimo, Anna Dujić, kćer prominentnog člana HDZ-a predsjednika uprave Hrvatskih šuma Nediljka Dujića, u autu je 31. srpnja gotovo pregazila policajku. Dva dana kasnije policajka podnosi kaznenu prijavu koje Državno odvjetništvo odbacuje na dan kad se Nediljko sastaje sa šefom policije. Na pitanja Mišela Jakšića, Ante Kujundžića, Ranka Ostojića i Martine Vlašić Iljkić o tome kako Božinović to objašnjava, te zašto nije podnesena kaznena prijava, Božinović naprosto ne odgovara. Time prešutno priznaje da nemamo razloga u policiju imati ikakvo povjerenje, ako se nismo našli u uskom klubu hrvatskih despota.
“Izvješće u nekoliko navrata govori o važnosti percepcije policije u društvu, tj. o važnosti toga da je građani doživljavaju kao neovisnu, autonomnu i politički neutralnu. Nažalost, medijski je prostor ovih dana, a i jučerašnja diskusija u Saboru zagušena je informacijama o odbacivanju prijave mlade policijske službenice protiv moćne HDZ-ovske obitelji Dujić”, odgovara nam Polović na upit za elaboraciju točke o korumpiranosti policije iz njenog govora ispred Kluba zastupnika Možemo!. Nastavlja s time da je sasvim jasno kako iza policajke taj sustav nije stao.
“Stoga sam upozorila na niz slučajeva u kojima je policijski sustav branio i zataškavao prekršaje visoko rangiranih policijskih službenika kao što su Josip Čelić, Dubravko Novak i neki drugi. To upućuje na političku kontaminiranost policijskog sustava”, kaže Polović. Za razliku od drugih zastupnika koji su se velikim dijelom fokusirali na individualne probleme u izvješću, Polović je napala i određene premise na kojima njegov sjaj počiva. U statistikama o padu gospodarskog kriminala ističe da je MUP 2023. odbacio osamdeset posto prijava za korupciju, a u pitanje dovodi i status globalne sigurnosti.
“Postavila sam pitanje o tome kako se mjeri percepcija sigurnosti jedne zemlje. Jer ako se mjeri po broju kaznenih djela u odnosu na broj stanovnika, htjela sam upozoriti na nesrazmjer i neažurnost podataka o prebivalištu i boravištu građana (za što je MUP direktno odgovoran). Tako se može utjecati i na podatke o percepciji sigurnosti, a što je još gore, direktno se može utjecati na biračke spiskove i rezultate izbora”, zaključuje Polović.
Čak i da taj navod progutamo prima facie, preostaje pitanje za koga vrijedi dotična sigurnost. U govoru Kluba zastupnika SDSS-a, referirajući se na porast zločina iz mržnje koji su 2023. najčešće usmjereni prema Srbima i Romima, Dragana Jeckov ovo pitanje koncizno sumira: “Iz perspektive pripadnice nacionalne manjine ja se ne mogu poistovjetiti s iskazanim da smo najsigurnija zemlja za tzv. noćnu šetnju”.
Dakle, sigurnost i povjerenje. Sigurnost za muškarca člana HDZ-a garantirana, za ženu ovisi o dobu dana, stranim radnicima je oduzeta, a protiv ljudi na granicama se pretvara u oružje. Status povjerenja je pak najbolje očitati u transparentnosti izvješća i Božinovićevog nastupa. Izgleda da je, preko četrdeset godina nakon što je prvi put izvedena, Parafova Narodna pjesma tog četvrtka u Saboru bila istinitija no ikad.
