Kada govorimo o zastupljenosti Roma u medijima i na društvenim mrežama, nemamo puno toga dobroga za reći. Velikim dijelom sami mediji mogu preuzeti krivicu za to zbog clickbait naslova i senzacionalističkih tekstova koji potiču javnost na govor mržnje prema Romima. Volio bih reći da su se neke stvari danas promijenile u cijelosti, ali nažalost nisu. Još uvijek primjećujem poglede neodobravanja, još uvijek plaše djecu Romima te tako nastaju nove generacije koje gaje tu istu netrpeljivost. Druga vremena donijela su drugačije metode diskriminiranja – mislim na internet, sve ono diskriminiranje i vrijeđanje koje se odvijalo na „privatnoj“ razini, sada je postalo dostupno svima, a pod okriljem anonimnosti interneta, postalo je još i gore!
Mislio sam da je regularno diskriminiranje ružno dok se nisam upoznao i s pozitivnom diskriminacijom, koju kada doživite, ne znate kako reagirati na nju. Korištenje Roma putem medija u političke svrhe, postala je tradicija u vrijeme izbora. Dijeli se bijela tehnika i nudi financijska pomoć zbog čega Rome većinsko društvo percipira kao potkupljivu manjinu, a zapravo smo ljudi koji se bore za bolji život u svijetu u kojem im je isti otežan. Ono što većinsko društvo vidi kao privilegiju, manjini dođe kao posljednja slamka spasa za funkcioniranje u društvu, tako dolazi do sukoba te naposljetku i govora mržnje. Dezinformiranost i uskogrudni pogledi na svijet pridonose guranju Roma na marginu jer danas informacije putuju munjevitom brzinom te su dostupne svima.
Svi zaslužuju onu temeljnu i osnovnu dozu poštovanja kao ljudi dok se ne dokaže suprotno, a čak ni tada ne odobravam ikakvu vrstu nasilja. Upoznao sam divne ljude iz zajednice i shvatio da romska budućnost i nije toliko crna te da ima nade za bolje sutra, naravno uz mukotrpan rad i trud jer nažalost što god mi radili u životu, moramo dati puno više truda zbog stereotipa i predrasuda koje se povezuju s nama. Neki od tih Roma izašli su u novinama i na raznim portalima, pisali su članke o njima jer su postigli nešto što je baš zbog tih predrasuda i diskriminacije, atipično za njih ali ipak dobili su ponižavajuće i obeshrabrujuće komentare, što je znak da je veliki problem i u samom društvu te njihovom načinu razmišljanja i odbijanju pokazivanja dobre volje za skladom većine i manjine.Svaki puta kada objavljuju nekakve članke vezane za Rome, na društvenim mrežama, komentari ispod njih me, blago rečeno, zgražaju, što je najgore, dolaze od mladih ljudi koji bi se trebali potruditi da prekinu krug mržnje i stvore bolju budućnost za sve. Također, lažni trollerski profili koji koriste priliku da nonšalantno šire mržnju bez ikakvih posljedica i skupljaju lajkove istomišljenika koji se inače ne bi usudili tako javno izražavati.
Veliki postotak mladih ljudi koristi i provodi vrijeme na internetu, pa tako i mlade Romkinje i Romi: Najviše me brine kontakt s takvim komentarima i mržnjom jer mogu prouzročiti puno veću štetu. Iz osobnog iskustva mogu reći da su komentari mržnje poljuljali moju nadu i trud za integriranjem i djelovanjem u zajednici jer što god mi učinili, pozitivno ili negativno, svakako završimo osuđeni. Pojedinci iz većinskog društva smatraju da su Romi i njihovo primanje socijalne pomoći, upravo taj teret koji vuče državu prema dnu te zbog toga iskaljuju svoju mržnju javno ka pojedincu umjesto da uvide pravi problem koji imaju s vlašću. Jedan od čestih komentara je taj da su: „Romi zaštićeni kao lički medvjedi“ što rasplamsava srdžbu kod većinskog društva jer smatraju da vlasti favoriziraju Rome i da imaju više prava, što je u potpunosti neistinito jer smo svi isti pred zakonom. Konkretno mislim na situaciju u Međimurju gdje zbog postupaka pojedinaca, ispašta cijela zajednica. Još jedan od problema je to što odrasli još uvijek ne shvaćaju internet toliko ozbiljno i često zanemaruju zabrinutost mladih po tom pitanju. Osobno smatram da bi trebala postojati mogućnost zakonskog kažnjavanja online komentara koji su štetni kako za pojedinca, tako i za zajednicu ili barem lakše i brže uklanjanje istih.
Internet je postao naša svakodnevica i mislim da je vrijeme da poduzmemo nešto u vezi hejt komentara te da zaštitimo jedni druge. 21. stoljeće je, pružimo priliku svima da pokažu svoje potencijale i talente, vrijeme je da slavimo različitosti i zajedništvo!
*Jovan Petrović, 25-godišnji Rom iz Tenje pored Osijeka, aktivan je u civilnom društvu i bori se protiv predrasuda i stereotipa o romskoj zajednici te se trudi za njezin boljitak. Svoja stečena, loša, životna iskustva pretočio je u motivaciju za pomaganjem drugima u istim i sličnim situacijama.
Tekst je nastao uz financijsku potporu Europske unije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autorica i izdavača i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Stajališta izražena u ovom tekstu isključiva su odgovornost Centra za mirovne studije i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
