Deveti tekst u serijalu “Zagreb, volim te” govori o arhitektonskom i drugom detalju u gradu: Detalji daju na važnosti spomeniku i mjestu, gradu na slojevitosti, a namjerniku na zadovoljstvu.
“Detalj je pojedinost, dio cjeline. Nije međutim dovoljno da je on samo dio cjeline, već i da je u tome karakterističan.”
Fedor Kritovac
Aktualna obnova buduće zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja uključila je i obnovu gotičkog prozora na pročelju prema parku Bele IV. Taj donedavno fragmentarni ostatak zazidanog prozora koji se mogao vidjeti na pročelju prije radova, bio je dijelom crkve koja je postojala u okviru nekadašnjeg samostana koji je kasnijim pregradnjama djelomično ugrađen u novu strukturu. Prozor je sada zasjao u novom ruhu, ponovo probijen i obnovljen na način da se sačuvani izvorni kameni elementi luka više ne vide in situ. Obnova uključuje i novi uzorak na staklima. Novi vitraji konzervativno su konzervatorsko tumačenje jer izvorni nisu sačuvani. Taj je izbor mogao biti hrabriji kroz neku umjetničku interpretaciju pa da osobiti detalj, prozor – koji je nevidljivošću autentičnog ponešto izgubio – postane još zanimljiviji, ali i važniji. Onako kako je važan postao Richterov prozor na kölnskoj katedrali ili svih 104 prozora romaničke opatije u Conquesu u Francuskoj koje je oslikao Pierre Soulages. Takav nekakav pečat temporalnosti, sada možda zadatak za budućnost, dao bi više i kući i Gornjem gradu. Arhitektura se, naime, uglavnom doživljava kao cjelina, no njena se kvaliteta često prepoznaje u detalju, a grad ih je pun.
Još stariji od gričkog gotičkog prozora sjeverni je bedem kaptolske tvrđe. Nakon što je 1830. godine dovršen Alagovićev zid prema tada novom parku Ribnjaku, novonastala situacija na točki spoja dvaju bedema uvjetovala je osobitu situaciju, mikroprostor, uz jednu od kaptolskih kula. Taj prostor bez dezignirane funkcije postao je mjesto za one spontane, najčešće grafite, ili nikakve. Neugledan i jedinstven, jedan je od neponovljivih gradskih detalja koji može biti otkriće.
Još jedna upravo završena obnova, duguljaste zgrade u Ulica grada Vukovara br. 56 do 60, arhitekata Nevena Šegvića i Milana Žerjavića (potonji je objekt 1949. završio) istaknula je detalj na fasadi koji je zbog gubitka kontrasta uslijed prolaznosti vremena, prije obnove, bio manje vidljiv. Ulično pročelje u visini trećeg karta ima, u odnosu na ostatak fasade, tamnije obojanu horizontalnu liniju koja daje na karakteru i eleganciji čitavom zdanju.
Promjena boje, materijala ili kombinacija toga na pročelju osobita je i na vili Maixner u Mallinovoj ulici iz 1933. gdje arhitekt Alfred Albini veliki volumen isturenog dijela zdanja umiruje kamenom oblogom u visini prizemlja i prvog kata. Sve skupa kuću profinjuje.
Na obližnjoj Mlinarskoj cesti jedna od kuća ima izuzetnu završnu obradu fasade. Arhitekt Stjepan Planić koristi bezbroj majstorskih poteza da bi kroz detalj od fasade stvorio bijelo more. Takav smion, ali nepretenciozni dodatak arhitekturi, detalj je koji se otkriva na drugi pogled, a kuću izdvaja.
Neke arhitektonske detalje vidimo tek unutra. Stambena zgrada Markulin na Ribnjaku 16 dovršena je 1937. godine prema projektu Drage Iblera. U gradskim okvirima ističe se prirodno osvjetljenje glavnog stubišta s ugrađenim staklenim prizmama na gazištima i podestima pa s krovnog nadsvjetla dnevna svjetlost ili noćna rasvjeta prodire i kroz same stube koje su jedna od poznatih zagrebačkih tajni.
Iz istog razdoblja je vila Deutsch arhitekta Frane Cote u Vončininoj koja je izuzetna u totalu, a jedan od njenih neobičnih detalja zaobljeni je ulazni portal. Isti arhitekt, koji je bio i kipar, projektira, između ostaloga, i zgradu Hrvatskog liječničkog zbora u Šubićevoj – najelegantniju kuću u toj ulici. Kod obje prisutna je skulpturalnost, no kod one u Vončininoj zaobljenost portala osobito čini cijeli grad ljepšim.
Tema prozora i otvora u arhitekturi jedna od je temeljnih. Velika stambena zgrada iz 1983. arhitekta Branka Kincla u Petrovoj nestaje u dubini parcele, a njeno, u odnosu na ostatak uže, ulično lice krasi možda najelegantnija lođa u Zagrebu.
U onom dijelu Gajeve gdje je ulica zadržala organičku zakrivljenost, na broju 23, arhitekt Josip Pičman okreće lođe na način da hvataju više sunca. Jednostavni, a atipični detalj u dijalogu s ulicom ponavlja se na sva tri kata. Da bi neki detalj bio istaknut iz cjeline najčešće je zaslužna njegova kvaliteta.
Neobični gradski detalji uvijek su atrakcija, no ne i ako ih ne otkrijemo. Svijet je uvijek drugačiji ako se gleda iz drugog kuta, a ponekad u visinu. Dijelovi, fragmenti, zapravo nepostojećeg, vijenca na zgradi u Badalićevoj iz 1991. godine iskaz su kasne postmoderne u arhitekturi Zagreba. Iznenađenje su, spajaju vrijeme i prenose poruku da su svi graditeljski slojevi jednako važni.
Detalj je najčešće malen. Kuća u Zajčevoj 1 ne ističe se po ničem osim tornju. Limom pokriveni toranj ima na vrhu malu metalnu zastavicu s upisanom godinom završetka kuće – 1891. Slični vjetrokaz, s upisanom 1898. godinom, postojao je i na vrhu tornja kuće na uglu Berislavićeve i Preradovićeve, a vjerojatno zbog dotrajalosti je nestao. Takvi detalji rijetko se vraćaju i s obnovom, a onda ih grad i zaboravi.
Detalj je namjeran ili spontan. Dok je tvornica radila na staroj lokaciji Gredelja, u podnožju tamošnjeg vodotornja, ograđen čeličnom strukturom tornja, bio je njegovani ružičnjak. Kako je lokacija napuštena, ružičnjak je zarastao i prerastao u svojevrsni slučajni vrt. S najavljenom obnovom vodotornja, neki novi mali okrugli vrt mogao bi tamo imati svoje mjesto jer nedostupni prostor podno vodotornja za drugo uglavnom nije koristan, a istovremeno je povijesno potvrđen upravo kao skromni vrt. Takav je tip detalja onaj koji daje na važnosti spomeniku i mjestu, gradu na slojevitosti, a namjerniku na zadovoljstvu.
Tekst je dio serijala „Zagreb, volim te“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.
Tekst je dio serijala „Zagreb, volim te“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.Dosad objavljeno:
