Samo devet posto ulica u 30 velikih europskih gradova nosi imena po ženama, pokazalo je veliko istraživanje koje je provela grupa novinara iz Europske mreže za podatkovno novinarstvo (EDJNet). „Nazivi ulica gotovo isključivo imenovani po značajnim muškarcima govore da su doprinosi žena gradovima ne samo zaboravljeni već i izbrisani iz povijesti“, kaže predsjednica zagrebačkog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Rada Borić. No, unatoč namjeri zagrebačkog Odbora da se to promijeni, niz administrativnih zapreka jako usporava ovaj proces.
Samo devet posto ulica u 30 velikih europskih gradova nosi imena po ženama, pokazalo je veliko istraživanje koje je provela grupa novinara iz Europske mreže za podatkovno novinarstvo (EDJNet).
U istraživanju su prebrojene i zagrebačke ulice, uz Atenu, Barcelonu, Berlin, Brussels, Bukurešt, Budimpeštu, Kišinjev, Kopenhagen, Debrecen, Gdansk, Genova, Katowice, Krakow, Kiev, Lisabon, Lodz, Lyon, Madrid, Milano, Palermo, Pariz, Prag, Rim, Sevilla, Stockholm, Torino, Varšava i Beč.
Zagreb stoji ispodprosječno sa svega 5,6% ženskih imena ulica, isto kao Bukurešt. Najlošije stoji mađarski Debrecen s neznatnih 2,7%, dok je najbolji Stockholm s 19,5%, a slijede ga španjolski Madrid s 18,7%, Sevilla sa 17,2% i Barcelona s 15.7%.
No, kada se pogleda koje su to žene po kojima se nazivaju ulice situacija je zapravo još gora. U, primjerice, tri španjolska grada koji naizgled stoje bolje od drugih ispitanih gradova čak 211 ulica nazvano je po raznim imenima Djevice Marije.
Od devet najčešćih žena po kojima su nazvane ulice u ovih 30 gradova tek je jedna “stvarna” osoba, Marie Sklodowska-Curie. Ostalo su svetice, božice iz mitologije, „neznane junakinje“ i slično pa ispada da žene najviše vrijede da ih se sjeća ako su mučenice.
O ovom je problemu H-Alter već pisao. Još 2018. Ivana Perić i Ana Kuzmanić provele su istraživanje ulica hrvatskih gradova. Od analizirana 64 grada u H-Alterovom istraživanju, tek devet gradova imalo je pet ili više od pet posto ulica nazvanih po ženama. Više od polovice analiziranih gradova imalo je tada manje od dva posto ulica nazvanih po ženama, a među njih spadaju i neki od najvećih gradova u zemlji. Jedanaest gradova nije imalo niti jednu ulicu nazvanu po ženi.

„I bez istraživanja, svakome tko prošeta ulicama naših gradova, stanje pokazuje da su muškarcima posvećene ulice, njihove statue ili spomenici krase trgove i parkove, a tek tu i tamo, većinom na periferiji, možemo naići na neki prolaz ili ulicu koja nosi ime po ženi. To ukazuje na još uvijek sveprisutnu patrijarhalnu dominaciju u oblikovanju javnog prostora, odnosno nevidljivost žena koje su ostvarile istaknute rezultate u znanosti i umjetnosti, pilotkinja, aktivistkinja, liječnica i brojnih drugih“, ističe pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
U Zagrebu je s promjenom vlasti došlo do pomaka i više je ženskih imena uvršteno u Fond za imenovanje naselja, ulica i trgova. U listopadu je odlučeno da će šetalište u Gajnicama dobiti ime po Ankici Lepej. Park u Sopotu bit će nazvan po arhitektici i likovnoj kritičarki Antoaneti Pasinović. Vijeće zagrebačke gradske četvrti Črnomerec podnijelo je prijedlog za preimenovanje četiriju ulica koje bi umjesto imena muškaraca povezanih s NDH režimom trebale dobiti imena istaknutih umjetnica, glumica Božene Kraljeve i Mije Oremović, operne pjevačice Sidonije Erdody i književnice Božene Begović.
Predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Rada Borić, aktivistica za ženska prava, koja je i prijašnjem sazivu Skupštine bila članica Odbora, ocjenjuje kako je situacija još „tragičnija“ i da su brojke u Zagrebu po prijašnjim istraživanjima još gore po stvarne žene od navedenih 5,6 %. Podsjećamo, po H-Alterovom istraživanju iz 2018. riječ je o tek 1,8%.
„Ulice se dodjeljuju onima koji su dali svoj doprinos gradu. Kada se ulice u najvećem broju imenuju po muškarcima pokazujemo da se doprinosi žena ne računaju, da su doprinosi žena gradovima ne samo zaboravljeni već i izbrisani iz povijesti, a to želimo promijeniti“, kaže Borić.
No, unatoč namjeri zagrebačkog Odbora da se to promijeni, niz administrativnih zapreka jako usporava ovaj proces. Jedna od prepreka je to što je većina ulica i javnih površina već imenovana te je jako složeno mijenjati, preimenovati ulice, a između ostalog, građani koji žive u tim ulicama morali bi mijenjati sve dokumente što sigurno ne bi bilo dočekano s odobravanjem. No, za sva preimenovanja Grad Zagreb će pokriti troškove izmjene dokumenata.
Kada se grad gradio planski, imenovanje ulica je također bilo moguće raditi planski. No, danas se gradi “točkasto”, interpolacije a ne ulice, a prema zakonskim odredbama investitor mora dobiti kućni broj prije prodaje nekretnine, tako da se kućni brojevi uglavnom vezuju na postojeće ulice, a ne formiraju se prvo ulice koje bi mogle dobiti nova imena.

„Ostaju nam uglavnom šetališta, šetnice uz gradske potoke i manje zelene površine, koje najprije moraju zadovoljiti definiciju parka ili pak ulice koje dosad nisu imenovane i to uglavnom one u rubnim dijelovima grada. No, čak i kad se pronađe lokacija koju bismo mogli imenovati po ženi, pojave se zapreke vezano uz namjenu površine, ili buduću namjenu, ili neriješeni vlasnički odnosi i sl. Tako su vijećnici gradske četvrti Trešnjevka – jug predložili da se šetnica uz potok Vrapčak nazove po arhitektici Stanki Kovačić in der Muhlen koja je projektirala i nebodere u Braće Domany na Srednjacima, a uz potok Črnomerec arhitektici Zoji Dumengjić koja je projektirala brojne zdravstvene ustanove diljem Hrvatske. Prijedlog je na Odboru prihvaćen, no iz Ureda za katastar su nas obavijestiti da je površina uz nasip u vlasništvu Hrvatskih voda i da se šetnice ne mogu imenovati“, kaže Borić.
„Ova situacija s imenima ulica govori koliko je duboko ukorijenjen patrijarhat i rodne uloge i tko može biti ‘zaslužan građanin’ i to treba mijenjati. Netko će prigovoriti da je riječ o simboličkoj razini, kao i da ne možemo ispravljati patrijarhat unatrag, ali u politikama pa i onoj imenovanja ulica, rodna se ravnopravnost mora vidjeti“, zaključuje Borić.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova naglašava kako je uloga lokalnih vlasti ovdje vrlo važna te da bi se oni u svom radu trebali ravnati i prema načelu rodne ravnopravnosti.
„Pozivam nadležne dionike na lokalnoj razini da vode računa o tome“, kaže pravobraniteljica.
I dok je zagrebačka vlast usvojila načela ravnopravnog sudjelovanja te su i članovi Odbora za imenovanje naselja, ulica i parkova oba spola, pretraživanje interneta lako otkriva da u nekim lokalnim samoupravama nisu stigli ni do toga da imenuje žene u odbore, a kamoli do bolje zastupljenosti žena u imenima javnih površina. U Osijeku, primjerice, Odbor za utvrđivanje prijedloga imena, trgova i naselja ima devet članova, ali se nije našlo mjesta ni za jednu ženu, kao ni u tročlanom odboru Općine Starigrad. Takvih primjera sigurno ima još.
Djevojčice po europskim gradovima tako i dalje odrastaju svjedočeći muškim doprinosima ovjekovječenim u imenima javnih površina, a ženski doprinosi ostaju na mučenicama i sveticama, ili “nepoznatim junakinjama”.
„Ključna poruka koja bi trebala biti upućena djevojčicama i ženama je da su vidljive i važne te ravnopravne dječacima i muškarcima. Njihov doprinos je jednako važan kao i doprinos njihovih muških kolega te imaju jednake mogućnosti za puno ostvarenje svih svojih potencijala“, zaključuje pravobraniteljica.