U klasifikaciji dijelova izgrađene parcele, razlika je između dvorišta i predvrta, a potonji karakterizira manja, često uža i duža površina. Dijeli ulicu i kuću. Predvrt je uglavnom svojstven urbanim sredinama, gradu, gdje je prostora manje.
Predvrtovi najčešće mogu udomiti tek jedno ili dva stabla i/ili ponešto grmlja i niskog raslinja. S predvrtom su očitije promjene godišnjih doba, a predvrtne biljke ulici i gradu dobar vjesnik proljeća. Predvrtovima uglavnom, ali ne isključivo, obiluju predgrađa. Neki od najboljih, zatvorenih, zagrebačkih predvrtova oni su na, primjerice, Trgu Mažuranića, u ulici Ognjeslava Utješinovića i općenito bezimenom kvartu između Maksimirske i Zvonimirove, mnogim dijelovima Trešnjevke, ili moru ulica sjevernog Zagreba. Oni novozagrebački ponegdje su i gerilski. Otvoreni predvrtovi postoje, primjerice, na dijelu Prilaza baruna Filipovića. Prednosti predvrta su mnoge. Na bučnoj ulici njihova je uloga višestruka i važnija. Stanarima kuća i zgrada nude ugodniji, ljepši i bogatiji pogled na ulicu, a prolaznicima i pješacima nogostupom daju na iskustvu i ambijentu. Predvrtovi se razlikuju i ovisno o razdoblju urbanizacije i izgradnje, primjerice mogu biti secesijski, moderni ili suvremeni. Iako načelno slični, mnogi imaju svoje osobitosti. Najljepša palma u gradu raste u predvrtu na uglu Kušlanove i Škrlčeve.
U istoj Škrlčevoj, na kućnom broju 18, u predvrtu raste i stoljetni hrast koji, baš kao i magnolija u Rakovčevoj, dominira ulicom. Glicinija na pergoli u jednom od predvrtova Štoosove još je jedna gradska proljetna senzacija. Nekad su ruže penjačice bile gotovo neizostavne na ogradama predvrtova Petrove ili Nazorove ulice, no danas se mogu vidjeti tek sporadično. Ruže na ogradi predvrta na Petretićevom trgu vjerojatno su stare kao i pripadajuća kuća, pa čitav trg bez njih ne bi bio potpun. Predvrtovi, baš kao i vrtlarstvo, slijede i modu. Biljni materijal se ponekad mijenja. Najgore je kad predvrtovi postaju parkirališta, čime se nerijetko naruši sklad čitave ulice. Svaki predvrt ima karakter i priču jer ga je netko zasadio, nadogradio i održavao. Imaju svoje ljude, a kad ih više nema te promjene se mogu vidjeti i na vrtu – najkrhkijoj od svih umjetnosti.
