„Želimo promijeniti ustaljene obrasce vjerovanja da voćnjak mora biti ogoljen kosilicom jer time smanjujemo urod, isušujemo tlo, smanjujemo hranjive tvari i mi sami bivamo nezadovoljni“, kaže Mateja Angelina Kramar iz udruge „Zasadi stablo, ne budi panj“. Udruga je preuzela upravljanje prvim hrvatskim zajedničkim voćnjakom koji je otvoren u Varaždinu u kolovozu.
Pisali smo već o otvaranju „repair cafea“ u Puli, a ove rane jeseni dolazi još jedna dobra vijest za solidarnu ekonomiju u Hrvatskoj. U Varaždinu je otvoren prvi hrvatski zajednički voćnjak u kojem je zasad zasađeno 200 stabala krušaka i jabuka, te 90 sadnica malina i kupina. Voćnjak je zasadilo gradsko komunalno poduzeće Varkom u suradnji s Gradom Varaždinom, no oni su ga krajem kolovoza predali na upravljanje udruzi poznatoj po akcijama sadnje stabala po cijeloj zemlji, Zasadi stablo, ne budi panj.
„Plodove će moći ubirati svi. Naravno, vodit će se evidencija zbog mogućnosti zloupotrebe preprodaje voća na tržnicama. Voćnjak će biti otvoren za vrijeme trajanja radionica i prema dogovoru s lokalnom zajednicom. Svi koji žele doći u posjetu mogu nam se obratiti kako bismo ih dočekali. Program rada smo krenuli planirati i vjerujemo da će do kraja godine krenuti u realizaciju“, najavljuje Mateja Angelina Kramar iz udruge Zasadi stablo, ne budi panj.
Voćnjak koji je smješten na kraju Hallerove aleje, uz parkiralište varaždinskog groblja, zasađen je na površini od 6.400 metara kvadratnih. Voćke rastu u geometrijski krugovima koji se šire. U središtu će biti postavljena skulptura stabla od metala varaždinskog autora Nikole Vudraga.
Iako je voćnjak zasađen kao monokulturni konvencionalni, iz udruge su najavili kako će ga transformirati u permakulturni kako bi se obnovilo tlo i poboljšala njegova struktura.
„Trenutno dominira invazivni biljni pokrov ambrozije i obične trave u kojem pčele nemaju koristi, a on je rezultat preučestale košnje i premalo različitog livadnog cvijeća. Također, osim voćaka ne postoji ostalo bilje poput zeljastih trajnica koje fiksiraju dušik, odnosno skladište ga i daju voćkama kada je to njima potrebno. Mnogi ne znaju, ali voćke komuniciraju preko mikoriznih gljiva odnosno micelijuma, te nam je u planu upravo na tome poraditi u prvih nekoliko mjeseci. U planu je sijanje livadnog divljeg cvijeća kako bi ono počelo prevladavati i kako bismo primamili korisne pčele, kukce i ostale oprašivače. Naravno to će potaknuti i dolazak životinja poput vjeverica, ptica i gmazova. To je u redu, želimo bioraznolikost jer se time postiže balans ekosustava“, najavljuje Kramar.
Iz udruge planiraju ispod voćaka saditi i biljke pomoćnice koje osiguravaju vodu stablima iz različitih slojeva i dubina tla, kao i ostale vertikalne i horizontalne slojeve bilja.
„Nije teško zamisliti takav voćnjak, jer je to zapravo oponašanje uzoraka koje viđamo u prirodi. Upravo je to cilj približiti građanima i promijeniti ustaljene obrasce vjerovanja da voćnjak mora biti ogoljen kosilicom jer time smanjujemo urod, isušujemo tlo, smanjujemo hranjive tvari i mi sami bivamo nezadovoljni“, kaže Kramar.
Želja udruge je da građani ono što vide u ovom voćnjaku mogu primijeniti i u svom voćnjaku kako bi se tlima gospodarilo održivije, a također i da se ideja zajedničkih voćnjaka proširi Hrvatskom. Naime, u svijetu takozvani “community orchards” nisu novost no u Hrvatskoj je ovo prvi. Slična inicijativa, društveni vrtovi, proširila se po cijeloj zemlji u roku od nekoliko godina.
„Primjerom u voćnjaku želimo pokazati što sve više ruku iz zajednice može napraviti na dobrobit okoliša putem tranzicijskog aktivizma. Mnogo ruku čini posao laganim, zašto ne proširiti žarišne točke javnih voćnjaka u Hrvatskoj i dati ljudima priliku da nešto nauče i da uberu plodove“, kaže Kramar.
Tema javnih voćnjaka mogla bi u javnost dovesti i pitanje zašto se na javnim površinama rijetko sade voćke.
„Razlog su, barem kako nam navode, sigurnost građana, premalo resursa u njihovim redovima za održavanje ili pak problem trulog otpalog voća. Lišće kao lišće, ne čini razliku je li sa stabla jabuke ili s javora u parku. Ne razumijemo zašto to drugim gradovima izvan Hrvatske nije problem, a kod nas jest. Možda će Grad Varaždin također imati sluha i za ovakav naš prijedlog u budućnosti“, zaključuje Kramar.
Svi zainteresirani mogu se javiti udruzi putem e-maila info@zasadistablonebudipanj.hr.
Nova kampanje sadnje stabala u studenom
Udruga Zasadi stablo, ne budi panj najprepoznatljivija je u javnosti do sada bila po uspješnim nacionalnim kampanjama sadnje stabala. Pripreme za ovogodišnju masovnu sadnju u studenom su u tijeku.
„Kampanja sadnje će i dalje biti naša glavna aktivnost, dok će voćnjak biti aktivnost kroz cijelu godinu“, kaže Kramar koja nije zadovoljna odnosom prema stablima u Hrvatskoj.
„To nezadovoljstvo je razlog više zašto se specifično posvećujemo tome i zašto ne želimo pokretati nove projekte. Na tome možemo raditi cijelu vječnost i još ne bi bilo dovoljno. Od svih granica rizika koje probijamo, najviše je probijena granica svijesti u negativnom smislu“, navodi naša sugovornica.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
