djeca
Kako su Ured UNICEF-a u Hrvatskoj i Marina Ajduković, redovita profesorica na Studiju za socijalni rad sudjelovali u uvođenju doktrine “otuđenja od roditelja” u centre za socijalnu skrb? Kakva je uloga u svemu tome nadležnog Ministarstva? Postaje li Hrvatska tvornica “otuđene djece”? Što s praktičarima “otuđenja” radi sutkinja Vrhovnog suda RH Renata Šantek? Zašto za sluškinjine priče hrvatskih Lauri ne bismo znali da se nije pojavila Inicijativa #spasime?
“Snažno apeliramo na Vas kao glavnog urednika da uklonite spomenute tekstove i prekinete objavljivanje članaka koji ne zadovoljavaju osnovne kriterije kulture i profesionalnosti.” “Ukoliko navedeni članci ne odgovaraju suvremenim standardima novinarske struke molimo da ih uklonite s Vašeg portala.”
Hrvatske Laure o onome što zbog “otuđenja” proživljavaju unutar sustava za zaštitu djece i obitelji pišu svima – od Predsjednika RH do Državnog odvjetništva RH. Zašto im nitko ne odgovara? Kako je 2005. zaustavljena “afera pravobraniteljica” u koju je bila uključena predsjednica Udruge Hrabri telefon G. Buljan Flander i pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević Vrsaljko? Što je danas s djecom i roditeljima iz tog zataškanog slučaja?
Što nam prešućuju domaći praktičari “otuđenja od roditelja”? Tko je Richard Gardner koji je prvi osmislio “sindrom otuđenja od roditelja”? Kakva je manipulativna moć “otuđenja”? Zašto se i Svjetska zdravstvena organizacija i Europska asocijacija za psihoterapiju protive uvođenju “otuđenja od roditelja” u javnozdravstvenu dijagnostiku? Kako je moguće primjenjivati doktrinu koja se temelji na subjektivnom mišljenju stručnjaka?
Kako je Hrvatska postala vodeća europska država u provođenju “otuđenja od roditelja”? Što je to Europsko udruženje praktičara otuđenja od roditelja (EAPAP) – udruga ili obmana? Zašto je Poliklinika platila pola milijuna kuna za webinar EAPAP-a? Tko su Karen i Nick Woodall, vlasnici privatne Klinike za razdvojene obitelji u Londonu?
“Otuđenje od roditelja” nije službeno priznat psihopatološki sindrom, nije priznat ni kao bolest ni kao dijagnoza u službenoj međunarodnoj klasifikaciji sustava bolesti, nema ga u važećem izdanju Međunarodne klasifikacije bolesti. U Hrvatskoj, primjenjuju ga javne ustanove u koje, po sili zakona, moraju ući roditelji s djecom kada se ne mogu dogovoriti oko skrbništva. Posljedice primjene “otuđenja” u hrvatskom sustavu za zaštitu djece i obitelji su autentične sluškinjine priče.
“Pjevale smo pjesmicu koja je sadržavala riječ ‘stop’, kada bismo se na trenutak zaustavili. Taj moment je za Miju bio najdraži. Nakon nebrojeno puta ponovljene pjesme nakon dvije godine rada došao je trenutak kada je ona sama izgovorila ‘stop!”, prisjeća se muzikoterapeutkinja Irena Magaš jednog od dražih trenutaka u svojem radu, kada je neverbalna djevojčica Mia uz pomoć glazbe progovorila. Iako je muzikoterapija je u svijetu razvijena terapeutska metoda, u Hrvatskoj je tek u počecima.