djeca

Iz Nacionalnog plana za prava djece za razdoblje do 2026. godine ne može se zaključiti da je vlada svjesna propusta javnih institucija na planu ostvarivanja dječjih prava.

Djeca jednog nižeg razreda u privatnoj osnovnoj školi Epoha u Zagrebu trpe konstantno fizičko nasilje od jednog vršnjaka, a ravnateljica škole Lea Brezar tri mjeseca nije nadležnim institucijama prijavila vršnjačko nasilje.

Iako formalno izgleda kao da ima glavu i rep, služba socijalne skrbi kaotičan je sustav u kojem nema ni dovoljno znanja ni koordinacije, u njega se ne ulaže dovoljno sredstava, a ponajmanje ima moralnosti.

Korisnici iz cijele Hrvatske prijavljivali su H-Alterovoj suradnici slučajeve korupcije u centrima za socijalnu skrb: kupovanje automobila i/ili nekretnine, kupovanje vrijednog nakita i satova…

Neposredno nakon smrti Nikoll Dedić, izvanredni upravni nadzor Ministarstva socijale nad radom stručnog tima CZSS-a Nova Gradiška pokazao je da su utvrđene nepravilnosti.

Serijal “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?” nije zaustavio nanošenje daljnjih nepravdi hrvatskim Laurama i njihovoj djeci – žrtvama primjene tog koncepta.

“Moj suprug i ja radimo punim radnim vremenom. Odgojiteljice u vrtiću kažu da sam mama koja stalno trči. Ja trčim odvesti dijete u vrtić, pa trčim na vlak da stignem na posao.”