klerikalizam

“Izvješće o dodjeli proračunskih sredstava Grada Zagreba udrugama povezanim sa strankom Možemo u 2024. godini” udruge U ime obitelji korisno je, jer potvrđuje na što je sve ekipa Željke Markić spremna.

I ove subote na glavnom gradskom trgu okupili su se molitelji za autoritet muškaraca ne samo u obitelji, već molitvom za reguliranje odijevanja i ponašanja žena  kao i zabranu pobačaja – i u društvu.

Početkom veljače, na zagrebačkoj Trešnjevci ukazao se „prozor za život“ čiji je deklarirani cilj pružiti alternativu čedomorstvu i ostavljanju beba u kontejnerima.

U izvješću udruge U ime obitelji klasificirano je pedesetak slučajeva navodnog kršenja prava molitelja “i to obrascima kakvima se moglo posvjedočiti u nacističkoj Njemačkoj i NDH”.

Buljuk izbornih luzera kameleonskih gena tipa „u se, na se i poda se“ – profesionalnih politikanata, žetončića, uhljeba, polit-ideološki nebinarnih, injsl. – već je u polusagnutomu niskom startu.

Lino Veljak, potpredsjednik udruge Protagora, komentira sporazum između Vlade i Grada Zagreba o rekonstrukciji stadiona u Maksimiru i gradnji ili rekonstrukciji deset crkava na zagrebačkom području.

Klečeće „javne molitve“:  Kakva je to “civilizacija” u kojoj smo se našle? Koji se to duhovni nalog skriva iza ovih „događanja“, a koja bi sve nas preobrazila u „poslušno stado“, bespogovorno i nijemo?

U zemlji i gradu u kojem nije lako nositi nezgodno ime i prezime, u kojem je opasno imati drugačiju boju kože, jednom godišnje održava se Gay Pride. Razlikuje se od procesija, ali od karnevalskih povorki ne.

Šteta što više nemam priliku raditi izlog u knjižari pa da napravim Križni put akcijskih kataloga od Lidla do Konzuma, a i drugih trgovačkih lanaca prema kojima većina naših građana sastavlja dnevne jelovnike.