Europa
Katarina Peović o ratu u Ukrajini: Važno je prokazati sve oblike nacionalizma, militarizacije i fašizacije društva. Nacionalizam uvijek nađe neprijatelja, a paravan je za ekonomski interes elita.
Kako nakon ukrajinske ratne i humanitarne katastrofe i dalje ljuto braniti nakaradne politike razbijača Bosne i Hercegovine što ih godinama guraju Milorad Dodik i Dragan Čović?
”Ako ga djelo optužuje, potrebno je da ga ishod opravda…” Zločin se u politici i ratu prašta ako je počinjen da bi se postigao neki naročito značajan cilj. Upotreba vojne sile bez dobro osmišljenog političkog cilja najveći je propust.
Stipe Mesić, Bogić Bogićević i Vasil Tupurkovski pristupaju Bosni sasvim suprotno od Dragana Čovića i Milorada Dodika, opsjednutih nacijom, vjerom, izmišljenim nacionalnim mitovima i, nadasve, svojim političkim/materijalnim probicima.
Hrvatski građani nisu ovlastili Plenkovića i Banožića da njihovu djecu dovode u rusko-ukrajinsku neizvjesnost. Neka šalju svoju, ako misle da treba.
Kina nije komunistička zemlja koja promoviše promenu društvenih odnosa u svetu, kao što je nekad činio SSSR. Ona je kapitalistička sila kojoj odgovara status quo.
Odustajanje od samostalnosti Kosova ne dolazi u obzir, zato su SAD odabrale način kojim se izokola želi postići taj cilj. Vučić pritom dobiva priliku da faktičko priznanje Kosova obrazloži ogromnim ekonomskim koristima za Srbiju.
Neodgovorno šaketanje vodećih državnih službenika i politikantska zloporaba ljudske/tuđe nesreće neće utjecati na uspjeh potrage za nestalim Perišem.
U 24 europske zemlje lezbijski parovi ne mogu pristupiti potpomognutoj oplodnji, jedan je od podataka istraživanja koje je proveo Civio.
Putin je više puta u posljednje vrijeme izjavio kako je NATO izigrao obećanje da se neće nakon raspada SSSR-a širiti na Istok. Realno, nema nikakvih izgleda da će Moskva ikad više vratiti Ukrajini Krim.
Austrijska javnost, njezina vlast i Katolička crkva napokon su odlučili reći “ne” i najmarginalnijim izljevima hrvatske inačice genocidnog nacifašizma.
Onaj tko ovdje kupi kuću, taj se neće vraćati“, kaže Hamo Muhadžić, koji već 11 godina u svom restoranu His Food u centru Dublina, kojeg svi zovu „Kod Hame“, promatra hrvatske i druge imigrante.
Musgraveova skladišta vrlo su često prvi poslodavac muškim imigrantima iz Hrvatske, koji se ondje zapošljavaju kao tzv. order pickeri.
Jadranko Jed Gjerek: „Recimo da sam iz Hrvatske morao otići zbog sebe i svoje obitelji, zbog našeg osobnog razvoja i zbog toga što se ne slažem s tim kakva je Hrvatska postala kao država i društvo.”
U znatnom dijelu njemačke javnosti mogu čuti bojazni kako će ciljevi ekološke preinake društva biti osjetno srezani u koalicijskom dogovoru SPD-FPD-Zeleni.
Sintagma „otići u Irsku“ počela je značiti nešto više od toga: pobjeći dovoljno daleko od nefunkcionalne hrvatske države koja zlostavlja svoje građane.
Proširenje EU-a na zapadnom Balkanu do daljnjega ostaje na dugačkom štapu, problem migranata neriješen, pandemijske fige u džepu i dalje stisnute i svi ini upitnici – neupitni.
Angela Merkel je dosta toga uradila valjano, ali to ipak ostaje u sjeni fatalnih propusta u ekologiji i vanjskoj politici. U pozitivnu zaslugu bi spadalo njeno otvaranje granica za izbjeglice iz sirijskog rata.
Christian Schmidt je usred vrućeg ljeta sjeo u vruću kuhinju s opasno pištećim bosanskim loncem, a sasvim pouzdano neće biti chef. Ma što on mislio o tomu, ma čemu se nadala Angela Merkel.
Ece Temelkuran, novinarka, spisateljica i pravnica: “Kada govorimo o desničarskom populizmu i fašizmu govorimo o mafiji i drugim prljavim odnosima. Sustav se urušava i nisam jedina koja to kaže – to nam govori on sam. Bogataši u Davosu redovito pričaju o tome i čini se kao da traže pomoć od progresivaca da se održe.”