Europa
Iako je od početka ruskog napada na Ukrajinu prošlo više od četiri meseca malo ko od političkih ili vojnih analitičara se usuđuje da prognozira ishod.
Je li prošlo vrijeme evropskog jedinstva u vezi s Ukrajinom? Rusko-ukrajinski sukob izaziva nepovjerenje među državama EU-a, a podjele će se vjerojatno i dalje produbljivati.
Postkomunistička Rusija vjerovala je da je njena sudbina da postane dio transformisranog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja.
Nejednaka raspodjela i pristup Erasmus stipendijama stvara jaz među studentima, što ugrožava koheziju među europskim regijama.
Desnica ne može da prihvati činjenicu da SPC nije nikakva nacionalna institucija, već korumpirani dodatak svake vlasti.
Nakon dva sušna pandemijska ljeta kada je skupnih događanja bilo malo, ovo ljeto obećaje povratak dragih nam aktivističkih kampova.
Europska unija je postavila visoke ciljeve sa svojim Kriznim uzajamnim fondom za Afriku EUTF. No, je li EUTF ispunio očekivanja?
Prvi put nakon 1945./46. i zahuktavanja tzv. hladnog rata, danas je na djelu, drastičnije no ikad, samoubilačko svrstavanje za SAD/EU/NATO i „partnera“ protiv Rusije i Kine.
Bilo da evakuiraju civile, prevoze vojnike ili izvoze robu, ukrajinske željeznice su na prvoj crti otpora ruskoj invaziji. Ruska vojska je od početka rata u Ukrajini redovito uništavala željezničku opremu.
Amerika i Velika Britanija te EU zemlje tzv. prve brzine, pokazuje se, nisu sposobne pravodobno, u dovoljnim količinama i barem po istim cijenama nadoknaditi Europljanima energente i hranu što im je sankcijska politika SAD/EU/NATO-a i „partnera“ zabranila nastaviti kupovati u Rusiji.
Iz Hladnog rata naučili smo da se rat protiv nuklearne sile ne može „dobiti“ u bilo kojem razumnom smislu. S druge strane, Zapad ne može dozvoliti da bude stalno ucjenjivan, ističe Habermas.
U oslobađanju od ruskih fosilnih energenta postoji evidentna konvergencija s ostvarivanjem ekoloških zahtjeva za smanjenje stakleničkih plinova u atmosferi, dakle centralnih zahtjeva zelene politike.
Strateške greške Putin je načinio mnogo prije izbijanja ukrajinske krize 2014. i rata 2022. Njegov djelomični zaokret od prozapadnog neoliberalizma k ideologiji „ruskog svijeta“ bio je iznuđen.
Od početka rata mnogi Ukrajinci, ali i Rusi, traže utočište u zemljama Europske unije. Kamo idu i koje su zemlje dosad ugostile najveći dio ukrajinske zajednice?
Ukrajinska kriza ne može se riješiti sankcijama i protusankcijama, ali ni ipedeovski impregniranim objedama, niti pregovorima autsajdera, kojima i nije do mirotvornih rješenja.
Ako je Buča uistinu propagandna namještaljka Putinu, Zelenski bi morao završiti na Međunarodnom sudu u Haagu. Veliki i najmoćniji su se davno sporazumjeli da za njih takva sudišta ne vrijede.
Rat u Ukrajini vodi se oko toga tko će podrediti Rusiju – SAD ili Kina. Rusija je pokušala spriječiti širenje NATO-a na istok. Ali, lako se može deseti da padne u podređen položaj prema Kini.
Europa dočekuje ukrajinske izbjeglice sa sustavom azila koji u prosjeku kasni više od 15 mjeseci.
Ljubljanski Mirovni inštitut organizirao raspravu o problemu rastuće militarizacije i o budućim izgledima mirovnih pokreta u okviru rata u Ukrajini.
Katarina Peović o ratu u Ukrajini: Važno je prokazati sve oblike nacionalizma, militarizacije i fašizacije društva. Nacionalizam uvijek nađe neprijatelja, a paravan je za ekonomski interes elita.