Ljudska prava

Mirjana Kučer, supotpisnica apela Ženske mreže Hrvatske: Mirovna misija u Afganistanu je propala jer je očito pogrešno vođena. Za to postoji politička odgovornost. Pitanje je samo tko će je zatražiti i je li vraćanjem vlasti talibanima takva pogrešna politika došla na naplatu u potpunosti, ili dijelom.

Intersekcionalnost povezuje kategorije poput rase, klase, vjere, spola, roda i mnoge druge te analizira njihove preklapajuće odnose. “Primjer intersekcionalnosti bila bi žena islamske vjeroispovijesti kojoj se zabranjuje nošenje marame tijekom radnog vremena, kaže pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter za H-Alter.

Damjan Janujušević, predsjednik Udruge za samozastupanje: Kada je situacija kulminirala s pandemijom, svakodnevno smo imali priopćenja stožera s vrlo autoritativno izdanim naredbama o tome što raditi i kako se ponašati da bismo zaštitili svoje i zdravlje drugih ljudi. Za kršenja tih uputa ponekad su propisivane i značajne financijske sankcije. Te informacije o mjerama i načinu na koji se treba postupati službeno nikad nisu objavljivane u lako razumljivom obliku.

Kako su Ured UNICEF-a u Hrvatskoj i Marina Ajduković, redovita profesorica na Studiju za socijalni rad sudjelovali u uvođenju doktrine “otuđenja od roditelja” u centre za socijalnu skrb? Kakva je uloga u svemu tome nadležnog Ministarstva? Postaje li Hrvatska tvornica “otuđene djece”? Što s praktičarima “otuđenja” radi sutkinja Vrhovnog suda RH Renata Šantek? Zašto za sluškinjine priče hrvatskih Lauri ne bismo znali da se nije pojavila Inicijativa #spasime?

Hrvatske Laure o onome što zbog “otuđenja” proživljavaju unutar sustava za zaštitu djece i obitelji pišu svima – od Predsjednika RH do Državnog odvjetništva RH. Zašto im nitko ne odgovara? Kako je 2005. zaustavljena “afera pravobraniteljica” u koju je bila uključena predsjednica Udruge Hrabri telefon G. Buljan Flander i pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević Vrsaljko? Što je danas s djecom i roditeljima iz tog zataškanog slučaja?

Što nam prešućuju domaći praktičari “otuđenja od roditelja”? Tko je Richard Gardner koji je prvi osmislio “sindrom otuđenja od roditelja”? Kakva je manipulativna moć “otuđenja”? Zašto se i Svjetska zdravstvena organizacija i Europska asocijacija za psihoterapiju protive uvođenju “otuđenja od roditelja” u javnozdravstvenu dijagnostiku? Kako je moguće primjenjivati doktrinu koja se temelji na subjektivnom mišljenju stručnjaka?

Kako je Hrvatska postala vodeća europska država u provođenju “otuđenja od roditelja”? Što je to Europsko udruženje praktičara otuđenja od roditelja (EAPAP) – udruga ili obmana? Zašto je Poliklinika platila pola milijuna kuna za webinar EAPAP-a? Tko su Karen i Nick Woodall, vlasnici privatne Klinike za razdvojene obitelji u Londonu?

Hrvatske Romkinje i Romi su početkom ovoga tjedna po prvi put organizirali prosvjed. Održali su ga ispred češke ambasade u Zagrebu povodom smrti Stanislava Tomaša češkog Roma kojeg je usmrtila tamošnja policija. Slučaj podsjeća na onaj Georgea Floyda u SAD-u.

“Otuđenje od roditelja” nije službeno priznat psihopatološki sindrom, nije priznat ni kao bolest ni kao dijagnoza u službenoj međunarodnoj klasifikaciji sustava bolesti, nema ga u važećem izdanju Međunarodne klasifikacije bolesti. U Hrvatskoj, primjenjuju ga javne ustanove u koje, po sili zakona, moraju ući roditelji s djecom kada se ne mogu dogovoriti oko skrbništva. Posljedice primjene “otuđenja” u hrvatskom sustavu za zaštitu djece i obitelji su autentične sluškinjine priče.

“Ja ne mogu sam popiti čašu vode niti leći u krevet, a imam asistenta samo četiri sata na dan što nije dovoljno”, kaže Davor Komar, dugogodišnji korisnik usluge osobne asistencije. Ova bitna socijalna usluga u Hrvatskoj se već 15 godina provodi isključivo kroz projekte udruga, posao je nesiguran, na pola radnog vremena, a plaća iznosi svega 2000 kuna. Dugoočekivani Zakon o osobnoj asistenciji je u izradi, a prema najavi voditeljice radne skupine Zvjezdane Bogdanović mogao bi biti gotov do kraja godine.

Savjetodavni odbor VE-a upozorava da su se zločini iz mržnje i incidenti govora mržnje u medijima i u političkom diskursu posljednjih godina povećali. Nagli porast radikalnog nacionalizma imao je sveukupni negativni utjecaj na uživanje manjinskih prava, i to posebno u postkonfliktnim područjima. Javnom raspravom vezanom uz nacionalne manjine dominiraju antimanjinska retorika i predrasude, a najviše su pogođene pripadnice i pripadnici srpske, romske i židovske nacionalne manjine.

Antonija Petričušić: Tijekom pristupanja EU politički vođe su samo fingirali privrženost tzv. vrijednostima na kojima je Unija osnovana. Te vrijednosti trebale bi biti osnovom pluralističkog društva, nediskriminacije, tolerancije, solidarnosti. Ne iznenađuje da je Savjetodavni odbor Okvirne konvencije VE-a među preporuke za hitno djelovanje uvrstio pripremu sveobuhvatne strategije za promociju međuetničkog dijaloga i uključivog društva te osiguranje njezina praćenja i ocjene njezina utjecaja.

Seksualna radnica ili osoba u prostituciji? Oba termina imaju ideološko značenje i koriste se na suprotnim stranama debate. Termin “seksualna radnica” podrazumijeva da je zarađivati prodajom svog tijela u seksualne svrhe legitiman rad, dok termin “osoba u prostituciji” pozicionira osobe, najčešće žene, u ulogu žrtve, zato što muškarci koriste njihovo tijelo jer im je potreban novac, a ne zato što one to stvarno žele.

Darijo Jurišić, zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom: Najveći dio pritužbi zatvorenika s invaliditetom odnosi se na ostvarivanje prava nakon izdržavanja kazne. Imali smo nekoliko predstavki koje su se ticale problema ostvarivanja komunikacija prilikom posjeta.

Ljudi koji dobiju međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj na papiru su izjednačeni s hrvatskim građanima no kada požele upisati fakultet, suočavaju se s kafkanijanskom birokracijom kroz koju se rijetki uspiju probiti. “Najveći problem je ipak jezik”, ističe student Pravnog fakulteta Semih Adiguzel. Za upise na fakultete traže se certifikati za više razine poznavanja jezika koje sustav ne osigurava.

Rahela Jurković: Svako identificirano područje integracije u Hrvatskoj pokazalo je nedostatke u sustavu provedbe i u konačnici loše utjecalo na život azilanata, stavljajući ih u poziciju marginalizacije i siromaštva.

“Nerijetko se neučinkovitost institucija pokušava opravdati tako da se odgovornost prebacuje na izbjeglice, govori se da ne žele ostati ovdje, no mnogi ljudi koji su dobili međunarodnu zaštitu žele ovdje graditi svoj život, tu se školuju, stvaraju obitelji. Oni su naši novi susjedi i prijatelji i Tjednima IZBJEGLICAma pružamo im mogućnost da progovore o svojim iskustvima, ali i upozoravamo da je potrebna promjena u sustavu integracije u Hrvatskoj”, istaknula je Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije.

Prije godinu dana, krajem svibnja 2020. momci u uniformama Specijalne policije hrvatskog MUP-a presreli su grupu afganistanskih i pakistanskih izbjeglica…

Stopa rizika od siromaštva za starije kontinuirano raste, najteže je onima koji žive sami, a najčešće su to obiteljske umirovljenice…

Roditelji ponekad tjelesno kažnjavaju dijete za agresivno ponašanje, što nema smisla. Roditelji ponekad tjelesno kažnjavaju dijete za agresivno ponašanje, što…