književnost
U agonalnom, militaristički ostrašćenom vremenu, ima li uopće prostora za ideje ljudi poput Edwarda Saida?
Moja želja da objavim ovaj tekst na današnji dan, 12. studenoga 2024., kao spomen na dan kad je 1955. Tin Ujević preminuo u Bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu, nije se ispunila.
Svjetlana Lugar, aktivistkinja, političarka i književnica: Svi, i stanovnici Travnog i mi u mjesnoj samoupravi, čekamo novi park kraj Mamutice.
Uz izložbu i popratne glazbeno-scenske performanse u zagrebačkom Kulturno informativnom centru otvoren je dvodnevni program posvećen piscu i revolucionaru Augustu Cesarcu.
Mi nemamo muzej književnosti. Tim segmentom kulture nerado se bave knjižnice, kojima je to primarna djelatnost i u kojima bi bio dostupan i istraživačima. Ali počeo je ulaziti u muzeje kao mrtvi artefakt.
Privatno kupljena knjiga ili dobivena kao dar, mogu to potvrditi, često je više puta čitana nego ona kupljena društvenim novcem.
Poslije šezdeset i sedam godina neumjesno je da Čudinu pitam o „mnogo lijepih smrti“ i objašnjenju upitne metafore. Danas ima mnogo ljudi koji “vole gledati krv”. Romantika je prošlost.
Kritika reprezentacije transrodnosti u romanu “Sinovi, kćeri” Ivane Bodrožić: Umjesto nekritičkog slavljenja ovoga romana, učimo iz njegovih grešaka.
Pjesništvo, a i biografije ovih pisaca uvijek su bunt, pišanje po građanskim normama. Žestoka kritika upućena američkim vladama, grubošću prohibiranih riječi, ukazuju na krivca.
Tko uživa u kulturi, njegova je. Tko sakuplja književnu građu, njegova je. Tko je obnavlja i štiti od zaborava, njegova je.
Vlado Martek, pjesnik i umjetnik: Za mene je bit fašizma mržnja spram razlike. To sam prvi put na svojoj koži osjetio s petnaest godina kad sam počeo nositi dugu kosu.
Pritvorenici u grčkim zatvorima nisu ponijeli u Atenu ni medikamente, a kamoli knjige. Ministarstvo kulture i medija nije učinilo ništa za ovu mladež.
Još se samo ne zna na kojemu će groblju, potiho, bez glazbe i govora biti sahranjene male nakladničke djelatnosti.
„U staro doba življaše“, ili „Nekoć davno“, riječi su kojima počinju rečenice u bajkama sa sretnim završetkom.
Slađana Kilibarda i Nataša Puškar o radio romanu Konstantin Bogobojazni: Pred slušaocem je točno sat vremena i osam minuta zvučnog putovanja.