likovna umjetnost
Kod Meštrovića i Gotovca nagost je iskonska, no kod Meštrovića možda društveno prihvatljivija, jer je statična, dok Gotovac golotinju naziva jednim od stupova umjetnosti, pridaje joj izuzetnu važnost i šeta gol po gradu.
Ivan Marković, redatelj i autor izložbe o beogradskom Sava Centru: Promene arhitekture su jedna od posledica brisanja istorije i nasleđa Jugoslavije, te fabrikovanja i forsiranja nacionalnih identiteta.
Antonio Grgić, arhitekt: Kralj Tomislav je simbol rađanja jedne nacije na karti Europe i svijeta, a ona upravo pjeva svoj labuđi pjev.
Okrećući alegoriju spilje na glavu Festival grafoskopa uzdiže Platonovu misao, s bitnim korektivom. Imitacija imitacije, izgleda, umije napraviti puni krug.
Autori izložbe „Dizajn za teatar &TD 1964 – 1983: Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Željko Borčić & Mirko Ilić” Marko Golub i Dejan Kršić, u razgovoru za H-Alter.
Andreja Kulunčić, umjetnica čija je retrospektivna izložba postavljena u MSU: Novac koji se okreće u umjetnosti može se okrenuti u smjeru kritike i dijaloga o angažiranim temama.
Na koje je načine fotomontaža u prošlosti umjela provocirati režim, pokazuje nam izložba Fotomontaža u tisku 1927 – 1941, trenutačno postavljena u galeriji HDD-a.
Projekt biciklističke staze Greenway posljednjih tjedana udara u postamente Aleje skulptura na Savskom nasipu.
Korčula je prije pedesetak godina postala centar okupljanja najvažnijih svjetskih marksističkih intelektualaca i umjetnika koji su zagovarali demokratizaciju umjetnosti.
„Kakav je Zagreb bio, kakav je danas i kakav [bismo] željeli da bude“ može biti ili Zagreb koji kooptira umjetnički protest, ili Zagreb koji teži anarhizmu i javnoj egzibiciji, ili pak onaj u kojem je hapšenje umjetnika „metafora svakodnevnog postupanja“.
Marijo Milčić, urednik monografije Medika: 2008.-2013. : U Zagrebu postoji veliki problem i hajka na grafite koja se svakih pet godina ponavlja, ali je činjenica da je cijela povijest grafita na ulicama.
Radovi izloženi na Godišnjoj izložba karikatura članova Hrvatskog društva karikaturista pokazuju da je karikatura u Hrvatskoj uglavnom lišena kritičke oštrice kojom je ta disciplina povijesno secirala društvo.
Novootvorena izložba u Galeriji Miroslav Kraljević tematizira čovjekov odnos prema pretrokemijskim derivatima.
Galerija VN ugošćuje dio radova s posljednjeg Zagreb street art festivala: „Kreativnost je manje tolerirana od reklamne industrije koja plakate postavlja mahom na nedopuštenim mjestima.”
O izložbi Haptički odjek. Priroda, tijelo i umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji i Čehoslavačkoj, koja je nedavno otvorena u Bratislavi, za H-Alter govore kustosi Daniel Grúň, Darko Šimičić i Miško Šuvaković.
Krešimira Gojanović: Posljednja nepravilnost sastoji se od dvadeset milijuna eura koje je ministrica Obuljen Koržinek dala HDLU-u za obnovu Meštrovićeva paviljona, premda zgrada nije stradala u potresu.
Marko Reisinger, osnivač novootvorene Kuće karikature Ota Reisingera: “Karikatura je imala tu moć da malo razbije mrgodnu koncepciju socijalističkih novina… Sve je naravno bilo u redu, ali znao je dobiti malo po prstima.”
Ana Kovačić, ilustratorica: “Društveno angažirana ilustracija mi je posebno draga jer progovara o važnim aktualnim temama pokušavajući ih približiti širem krugu ljudi koji možda inače o određenoj tematici uopće ne bi razmišljali.”
Vlado Martek, pjesnik i umjetnik: Za mene je bit fašizma mržnja spram razlike. To sam prvi put na svojoj koži osjetio s petnaest godina kad sam počeo nositi dugu kosu.
Sve šira upotreba računalnih programa ponukala je slikaricu i ilustratoricu Molly Crabapple i Centar za umjetničko istraživanje i izvještavanje na apel izdavačima, urednicima i sindikatima novinara.