književnost
Moja želja da objavim ovaj tekst na današnji dan, 12. studenoga 2024., kao spomen na dan kad je 1955. Tin Ujević preminuo u Bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu, nije se ispunila.
Svjetlana Lugar, aktivistkinja, političarka i književnica: Svi, i stanovnici Travnog i mi u mjesnoj samoupravi, čekamo novi park kraj Mamutice.
Uz izložbu i popratne glazbeno-scenske performanse u zagrebačkom Kulturno informativnom centru otvoren je dvodnevni program posvećen piscu i revolucionaru Augustu Cesarcu.
Mi nemamo muzej književnosti. Tim segmentom kulture nerado se bave knjižnice, kojima je to primarna djelatnost i u kojima bi bio dostupan i istraživačima. Ali počeo je ulaziti u muzeje kao mrtvi artefakt.
Privatno kupljena knjiga ili dobivena kao dar, mogu to potvrditi, često je više puta čitana nego ona kupljena društvenim novcem.
Poslije šezdeset i sedam godina neumjesno je da Čudinu pitam o „mnogo lijepih smrti“ i objašnjenju upitne metafore. Danas ima mnogo ljudi koji “vole gledati krv”. Romantika je prošlost.
Kritika reprezentacije transrodnosti u romanu “Sinovi, kćeri” Ivane Bodrožić: Umjesto nekritičkog slavljenja ovoga romana, učimo iz njegovih grešaka.
Pjesništvo, a i biografije ovih pisaca uvijek su bunt, pišanje po građanskim normama. Žestoka kritika upućena američkim vladama, grubošću prohibiranih riječi, ukazuju na krivca.
Tko uživa u kulturi, njegova je. Tko sakuplja književnu građu, njegova je. Tko je obnavlja i štiti od zaborava, njegova je.
Vlado Martek, pjesnik i umjetnik: Za mene je bit fašizma mržnja spram razlike. To sam prvi put na svojoj koži osjetio s petnaest godina kad sam počeo nositi dugu kosu.
Pritvorenici u grčkim zatvorima nisu ponijeli u Atenu ni medikamente, a kamoli knjige. Ministarstvo kulture i medija nije učinilo ništa za ovu mladež.
Još se samo ne zna na kojemu će groblju, potiho, bez glazbe i govora biti sahranjene male nakladničke djelatnosti.
„U staro doba življaše“, ili „Nekoć davno“, riječi su kojima počinju rečenice u bajkama sa sretnim završetkom.
Slađana Kilibarda i Nataša Puškar o radio romanu Konstantin Bogobojazni: Pred slušaocem je točno sat vremena i osam minuta zvučnog putovanja.