Dok naši mainstream mediji u izvještavanju o ratu uglavnom slijede kurs zacrtan u zapadnim centralama, a organizacije civilnog društva proistekle iz Antiratne kampanje Hrvatske pokazuju zapanjujuću nezainteresiranost za rat u kojem Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a de facto sudjeluje, odlučile smo pokrenuti ovu rubriku kritičkih antiratnih analiza i tako na sustavniji način prezentirati hrvatskoj javnosti drugačiji pogled koji propituje mainstream ratni konsenzus i daje argumente za istinsku mirotvornu politiku.
Svijet je prije dvadeset godina svjedočio najmasovnijim antiratnim prosvjedima u povijesti: 15. veljače 2003. milijuni ljudi diljem svijeta protestirali su protiv rata u Iraku i tražili mir. U Zagrebu je toga dana u organizaciji inicijative Dosta je ratova u antiratnim prosvjedima sudjelovalo više od 10 tisuća građana. Nažalost, prosvjedi protiv rata u Ukrajini u proteklih godinu dana mnogo su rjeđi i malobrojniji. Rijetki glasovi koji su se na Zapadu usudili javno zahtijevati uspostavu primirja i pozivali na pregovore, brzo su ušutkani i prokazani kao putinofili i ruski plaćenici. I unutar samih mirovnih i antiratnih organizacija i međunarodnih mreža došlo je do burnih rasprava i podjela oko pitanja naoružavanja Ukrajine, zalaganja za “mir” ili isključivo za “pravedni mir”, odnosa prema sankcijama protiv Rusije… No, unatoč podjelama i tek sporadičnoj prisutnosti na ulicama, antiratno promišljanje svih globalnih izazova iniciranih ovim ratom, nije zamrlo.
I dok naši mainstream mediji u izvještavanju o ratu uglavnom slijede kurs zacrtan u zapadnim centralama, a organizacije civilnog društva proistekle iz Antiratne kampanje Hrvatske pokazuju zapanjujuću nezainteresiranost za rat u kojem Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a de facto sudjeluje, odlučile smo pokrenuti ovu rubriku kritičkih antiratnih analiza i tako na sustavniji način prezentirati hrvatskoj javnosti drugačiji pogled koji propituje mainstream ratni konsenzus i daje argumente za istinsku mirotvornu politiku.
