Ljudska prava
“Pravo je pitanje koliko djece ostaje izvan naših granica i koliko ih tamo umire, bez da mi za to znamo”, upozorila je Sara Kekuš iz CMS-a na tribini „Djeca bez pratnje u Hrvatskoj“.
„Važno je da sustav ne dopušta diskriminaciju među izbjeglicama bez obzira na zemlju porijekla“, istaknula je Tea Vidović iz Centra za mirovne studije uoči 9. Tjedna IZBJEGLICAma.
Pandemija korona virusa koja je dodatno marginalizirala ranjive skupine, problem rasizma u redovima policije i porast atmosfere netrpeljivosti prema LGBTI osobama, glavni su problemi koji su obilježili 2021. godinu.
Iz Nacionalnog plana za prava djece za razdoblje do 2026. godine ne može se zaključiti da je vlada svjesna propusta javnih institucija na planu ostvarivanja dječjih prava.
Krajem travnja Kuća ljudskih prava objavila je svoj redoviti, vrlo opširan i detaljan, pregled stanja ljudskih prava u prošloj, 2021. godini. Među programskim dokumentima koje je Vlada trebala donijeti, a nije, na prvom je mjestu Nacionalni plan zaštite i promocije ljudskih prava.
Višegodišnji korisnik usluga kazneno-popravnih ustanova za H-Alter govori o mučenju od strane službenika pravosudne policije.
Romsko naselje na Strugama postoji još od 1960-ih, a ono na Vrtnom putu od 1980-ih. Jednako su zapuštena, naseljavana i raseljavana bez plana i brige zajednice.
Ukrajinski ratni izbjeglice romske etničke pripadnosti nailaze na manjak susretljivosti i na kršenje međunarodnih konvencija pri ulasku u zapadnije zemlje i boravku u njima.
Iva Čatipović, SOS Rijeka: „U slučajevima kada se nasilje prema ženama progoni kao prekršaj, u gotovo 50 posto slučajeva osuđenim počiniteljima izriču se novčane kazne.“
Iako formalno izgleda kao da ima glavu i rep, služba socijalne skrbi kaotičan je sustav u kojem nema ni dovoljno znanja ni koordinacije, u njega se ne ulaže dovoljno sredstava, a ponajmanje ima moralnosti.
Godišnji izvještaj Amnesty Internationala o Hrvatskoj: „Tražitelji međunarodne zaštite i dalje imaju otežan pristup azilu, a policija nastavlja s prisilnim odvraćanjima i zlostavljanjem iregulirnih migranata.“
Sredinom veljače, Hrvatska vlada poslala je prvi izvještaj o provođenju Istanbulske konvencije na evaluaciju Skupini stručnjaka Vijeća Europe (GREVIO).
Olja Družić Ljubotina: “Stambene politike prema ranjivim skupinama u našem društvu – nema, ne postoji. Ne postoje nacionalni programi stambenog zbrinjavanja ranjivih skupina.”
Socijalni radnici trebaju prvo uništiti „korov“ u svojim redovima. Taj posao ne mogu obavljati ljudi bez odgovornosti, kapaciteta, empatije prema ranjivima i prihvaćanja različitosti.
Korisnici iz cijele Hrvatske prijavljivali su H-Alterovoj suradnici slučajeve korupcije u centrima za socijalnu skrb: kupovanje automobila i/ili nekretnine, kupovanje vrijednog nakita i satova…
Prva mjera protiv rodno uvjetovanog nasilja trebala bi biti prevencija koju bi posredovali socijalni radnici te, gdje je potrebno, i psihijatrija; osim toga, ključno sredstvo suzbijanja trebala bi biti edukacija o pravima žena.
Neposredno nakon smrti Nikoll Dedić, izvanredni upravni nadzor Ministarstva socijale nad radom stručnog tima CZSS-a Nova Gradiška pokazao je da su utvrđene nepravilnosti.
Iva Grubiša: Naše političke institucije manipuliraju idejom Hrvatske kao tranzitne zemlje kako ništa ne bi morale raditi po pitanju izbjeglica.
Serijal “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?” nije zaustavio nanošenje daljnjih nepravdi hrvatskim Laurama i njihovoj djeci – žrtvama primjene tog koncepta.
Neva Tölle: Moj osobni dojam je da vlada premijera Plenkovića s više razumijevanja i senzibiliteta pristupa problemu nasilja nad ženama nego što je to radila Milanovićeva, SDP-ova vlada.