Grad Zagreb
Osim što briše ekspresiju uglavnom mladih buntovnih pripadnika našeg društva, Grad otvara Pandorinu kutiju netrpeljivosti i malograđanskog nerazumijevanja.
Središnji park za naselje zamišljen je, ugrubo, južno od ulice Vrbani. Najistočniji dio parka danas je prazna livada u stopostotnom gradskom vlasništvu.
Kako ćemo, kako ćemo. Kako ćemo iznositi smeće navečer, ja bih baš ujutro. Kako ćemo imati tri kante u stanu. Kako će mi to smrdjeti. Kako ću ja to kad imam drugog posla…
Najznačajnije povećanje, u dijelu kulture, predviđeno je za plaće i doprinose zaposlenih u gradskim kulturnim ustanovama.
Budući park Kajzerica danas je fragmentirani labirint nekoliko odvojenih parkovnih površina, koji u svojoj nedorečenosti nosi izazov budućeg oblikovanja cjeline.
U tijeku je zagrebački natječaj za elektroničke medije. Zašto, pobogu, 27 godina po okončanju rata, ratno-veteranske teme opet smatraju interesom Grada?
U serijalu o zagrebačkim kvartovima koji nemaju javne parkove, ili ih imaju ali su nezadovoljavajući, Saša Šimpraga ukazuje i na neke od mogućnosti da se to ispravi.
Deset godina je prošlo od moje posljednje posjete Zagrebu. Grad, koji je nekada bio moj, gotovo da i ne prepoznajem.
Vesna Janković iz Inicijative za javni voćnjak na Jarunu: Građanske inicijative su poput potoka, meandriraju ovisno o preprekama koje im se nađu na putu.
Aktualna gradska vlast ne potencira „promoviranje obiteljskih vrijednosti“, kao što se radilo u doba Milana Bandića.
Nijedna od značajnijih mjera nove zagrebačke vlasti nije osobito lijeva i sve su daleko od revolucionarnih, ali proizvele su stvarnu razliku u svakodnevnim životima običnih ljudi.
Romsko naselje na Strugama postoji još od 1960-ih, a ono na Vrtnom putu od 1980-ih. Jednako su zapuštena, naseljavana i raseljavana bez plana i brige zajednice.
Je li itko u halabuci oko priklona ili zadržavanja problematične mjere “roditelj odgojitelj” ikada spomenuo da se njome na mala vrata uvodi roditeljstvo kao po „naravi“ utjelovljena profesija koja se tiče odgoja?