Kultura

Hodanje mi je ostalo kao posljednji čin sporosti. Beskorisna gesta koja je toliko puta spasila dan. Potrošila trnce u tabanima.

Jasna Baštić: “Odlazak u noć”, Jesenski i Turk 2023: Za razliku od brojnih ratnih veterana, Zvonimir Zakošek bio je spreman otvoreno govoriti o svojim ratnim iskustvima.

Na pitanje što podrazumijevaju pod „revolucijom“, moderatorice MSU-ove „Male škole revolucije“ odgovaraju da ona za njih znači „poticanje mladih na reakciju“.

Privatno kupljena knjiga ili dobivena kao dar, mogu to potvrditi, često je više puta čitana nego ona kupljena društvenim novcem.

Građani Zagreba trebaju ostvariti svoje pravo da upoznaju, dožive i stvore mišljenje o dijelu grada koji je zasad potpuno izvan njihovog urbanog imaginarija.

Ilan Pappé jedan je od prvih izraelskih autora koji je protjerivanje Palestinaca 1948. godine nazvao etničkim čišćenjem. Promocija njegove knjige održana je u petak u Zagrebu.

Poslije šezdeset i sedam godina neumjesno je da Čudinu pitam o „mnogo lijepih smrti“ i objašnjenju upitne metafore. Danas ima mnogo ljudi koji “vole gledati krv”. Romantika je prošlost.

Kritika reprezentacije transrodnosti u romanu “Sinovi, kćeri” Ivane Bodrožić: Umjesto nekritičkog slavljenja ovoga romana, učimo iz njegovih grešaka.

Dok se čelni ljudi Boogalooa i KSET-a bore oko ljuljački i klackalica, naša pitanja o izvoru novca ostat će neodgovorena. Luzer je alternativna scena, koja će sigurno izgubiti jedan dobar klub.

Različiti kvartovi imaju različite potrebe i prioritete. Ne moraju svi parkovi izgledati isto, a zagrebački parkovi uglavnom izgledaju tako.

Treća tribina iz serije Grad u Gradskoj u organizaciji Gradske knjižnice i Udruge za nezavisnu medijsku kulturu nastavila je propitivanje aktualnih zagrebačkih urbanističkih tema.

HNK Zagreb, Gospođa Bovary: Srž problema ove produkcije leži u neuspjelom (i nepotrebnom) nastojanju da se balet tematski i stilski osuvremeni.

Pjesništvo, a i biografije ovih pisaca uvijek su bunt, pišanje po građanskim normama. Žestoka kritika upućena američkim vladama, grubošću prohibiranih riječi, ukazuju na krivca.

Film Paula Preciada strukturiran je kao svojevrsno ljubavno pismo Virginiji Woolf. Originalni tekst je (u jednom trenutku i doslovno) seciran te je prošao kroz vlastitu transformaciju.

Filmovi Dane Komljena prikazuju duboko političku dimenziju arhitekture, pokazujući kako beton, daleko od svoje statičke funkcije, može utjeloviti čovjekove najveće strahove i snove.

Film je nastajao kroz punih jedanaest godina kroz koje je redatelj snimao radnike u njihovoj borbi za očuvanje Gredelja i isplatu otkupnina.

Ana Kovačić, ilustratorica: “Društveno angažirana ilustracija mi je posebno draga jer progovara o važnim aktualnim temama pokušavajući ih približiti širem krugu ljudi koji možda inače o određenoj tematici uopće ne bi razmišljali.”

Ako otkazujete Palestinu, otkažite i nas: Pokušaji Njemačke da utiša palestinske glasove za posljedicu će imati samo još više antisemitizma, terora i patnje.

Tko uživa u kulturi, njegova je. Tko sakuplja književnu građu, njegova je. Tko je obnavlja i štiti od zaborava, njegova je.

Umjetnički performans Rosane Ratkovčić vratio nas je šumama, u kojima osvješćujemo da antifašističkoj borbi dugujemo daleko više nego što možda mislimo.